Završena prva polovina 53. Festivala festivala | Trebinje | Vijesti iz Trebinja | Fotografije

Završena prva polovina 53. Festivala festivala

Završena prva polovina 53. Festivala festivala

Autor : Ratomir Mijanović

Ponedjeljak, 26 Juli 2010

Željko Milošević (iz predstave Policajci)

Nakon polovine ovogodišnjeg Festivala festivala možemo sa sigurnošću ustvrditi da publika itekako ima šta da vidi te da se pozorišni amaterizam uspješno odupire brojnim teškoćama i izazovima. Kako drugačije protumačiti da je dvorana uprkos velikoj vrelini svako veče prepuna. Ali krenimo redom.

Trebinje,

	Ostvarenja Dušana Kovačevića poput „Profesinalca“ su komadi kojima kontinuitet nije prestajao, a Kovačević im je dao žanrovsku odrednicu žalosne komedije, urnebesne tragedije. U ovoj realističkoj drami kamernog tipa Kovačević sukobljava neostvarenog književnika, koji je došao u krizu, ličnu i društvenu, konstatujući da je jako malo stvorio, da je napisao dve knjige, a mogao je da napiše dvadeset, i bivšeg policajca koji je godinama uhodio, kontrolisao, pa čak i učestvovao u formiranju njegove karijere. Tokom „Profesionalca“ Kolašinskog amaterskog pozorišta se moglo vidjeti koliko je Luka ( glumac Zoran Rakočević) više puta isticao svoje komunističko opredelenje. Iznijansirana skala odnosa progonitelja Luke prema progonjenom Teji kreće se od krajnje mržnje kao neprijatelja ideološkog sistema što on od početka dokumentuje skroz svoju priču, pa do anđela čuvara koji mu spasava život zaustavljajući u jednom trenutku voz iz koga je ispao. Trebinjska publika je, jednostavno, imala priliku da vidi predstavu u kojoj su ugrožena prava čoveka, pretnje izvesnih ljudi kao pripadnika režima i nasilje prema neistomišljenicima i naišla na nepodjeljene simpatije publike.

Porodica Hrvatskog amaterskog pozorišta iz Travnika je neverbalna predstava zasnovana na pantomimskoj igri sa muzikom, scenografijom i kostimima. U vizuelno atraktivnom prikazu familije od petoro članova, otac, majka, dva sina i kćer, parcijalnim scenama građena je maštovita priča komičnih obrta. Priča o svakodnevnim situacijama u porodici zasniva se na glumački osmišljenim improvizacijama, satkanim od različitih gegova koji ponekad deluju kao slepstik (gađanje jastucima publike i jurnjava kroz publiku). Dramaturški sklop različitih bračnih događanja dobro je uklopljen u jedinstvenu predstavu. Stilski ujednačena predstava sa naglašenim duhovitim glumačkim ostvarenjima, ocrtava disciplinu ansambla u realizaciji tog projekta.Definisani likovi maskom i kostimima u svakoj pojedinačnoj glumačkoj interpretaciji imali su i određeni pokret i mimiku svojstvenu liku koji su tumačili. Onda nije nu čudo što je aplauz trajao gotovo deset minuta.

A šta reći o trebinjskim policajcima, bez pendreka i pokojim brkom. Evidentne su odlike predstave nametnute igrom, prije svega je to posjedovanje visoke scenske kulture cijelog ansambla. To je posebno izraženo u govoru (zdrav organ i snaga da vladaju njime i modeliraju ga po potrebi, dikcijski vrlo profinjeno). Predstava je univerzalna kategorija koja govori o čovjeku koji gubi svoj identitet. Uloge Biljane i Darka (narednica i šef policije) postaju stožeri koji nose ideju predstave nadograđenu ostalim likovima. Brilijantna je Biljanina govorna modulacija od krajnje visine do alta, pri čemu uvijek usaglašava svoje psihičko stanje, gestu i govor. Sve u svemu, odlično.

Jedva čekamo nastavak.

Dodajte ovu vijest vašim društvenim grupama