Za njih se Nikola Tesla još nije rodio | Trebinje | Vijesti | Fotografije

Arhiva

Za njih se Nikola Tesla još nije rodio

Autor Vedran Mihojević
Srijeda, 27 Februar 2008
U eri informatike, na početku 21. vijeka, pomalo nestvarno djeluje činjenica da sva sela još uvijek nemaju ni električnu energiju. Kad tome dodamo da se ta sela nalaze u Hercegovini, koja uz dvije hidroelektrane i jednu termoelektranu proizvedu 40 % ukupne električne energije u RS, onda to, zaista zvuči nevjerovatno. Ipak, na petom kilometru od brane Gorica i HE Trebinje II, smještena su sela Željevo, Kruševa vala ili Kruševa gustrijena, i Rapti koja još uvijek nisu osjetila blagodat Teslinih izuma. Trebinje, "Evo, da niste došli, ni vi ne bi vjerovali. Osam kilometara smo udaljeni od centra Trebinja, a nikad nismo dobili struju. I dan danas živimo uz svijetlost šterika-svijeća i uz plamen petrolejke. Koja god vlast je bila u Trebinju, nas je zaobilazila", kaže nam Dušan-Duko Ratković, koji je zbog loših plata napustio Industriju alata Trebinje i danas živi u Željevu, iako ima stan u gradu. "Tamo su djeca i supruga ali i oni svaki slobodan trenutak koriste da dođu ovamo. Zaista je lijepo ovdje. Uslovi za stočarstvo i povrtlarske kulture, posebno mrkvu i krompir, su fantastični. Ponavljam da je pijaca udaljena svega osam kilometara. Znači, da bi uz valjan put, svako jutro mogli ići na pijacu i prodavati svoje proizvode," dodaje Duko, koji na selu živi sa majkom Cvijetom i tetkom Zorkom. A put do ovih sela je posebna priča. Zahvaljujući Radu Ratkoviću i njegovoj "Ladi Nivi", koji su i najzaslužniji da ova priča ugleda svjetlost dana, uspjeli smo doći do ovih sela, dionicom puta koju su sami mještani probili. Rade je i glavni "ekonom" u selu. Kako kažu mještani, šta god im treba, od brašna, ulja, pa do dopuna za mobilni telefon i cigareta, Rade i "Lada Niva" su uvijek tu da im priskoče u pomoć. "Ma tuga, sinko moj. Koja god je vojska prolazila, nas je potrala. Većinom su stariji bili u četnicima, tako da nas je prošla vlast totalno odbacila. Kad u 90-tih došli "naši", valaj ni oni nas nisu puno pomogli, a moram ti reći, da su čitavi Zubci nekad ovuda silazili u grad", kaže nam baba Cvijeta, koja, iako je duboko zagazila u devetu deceniju života, cijepa drva, kuva,sprema, a njen sir je nadaleko čuven. "Nekad sam više toga spremala, ali ne može se više. Sad imam za nas i djecu i to je sve", kaže nam vitalna starica. Nedaleko iznad kuće Ratkovića, vide se kuće sa novim crijepom. Naš domaćin nam kaže da ima dosta zainteresovanih za povratak u ovo selo, bar vikendom. "Iz ovih sela oko 200 porodica danas živi u Trebinju. Više od pola njih bi svaki vikend došli ovdje, samo da ima struje i da je put malo bolji. Ma, božija je grehota, da smo ovako blizu, a u stvari, ovako daleko od grada", kaže nam Dušan Duko Ratković, koji je sa 49 godina, najmlađi stanovnik ovih sela.