| Trebinje kroz vijekove |
|
|
| Autor Administrator | |
| Subota, 19 Maj 2007 | |
|
Nije poznato koji su prabalkanski narodi i plemena živjeli na području
Trebinja i obližnjeg Popovog Polja, jer o njima imamo malo ostataka u
toponimima i civilizaciji. Prvi istorijski podaci o našim krajevima
počinju sa Ilirima. Smatra se da su naselili ove krajeve vrlo rano, još
u 10. vijeku p.n.e. Kada su Rimljani osvojili trebinjsko-popovsko
područje, započeli su sa romanizacijom zatečenog stanovništva još u 2
vijeku p.n.e., dok su konačno početkom nove ere "skršili" žilav otpor
Ilira. O Rimskoj vladavini u ovim krajevima ima dosta ostataka kulturne
baštine, naročito cesta. U selu Bihovi kod Trebinja, bila je
velikorimska kolonija, gdje je nađeno nekoliko rimskih "miljokaza"
(označavali su kilometražu cesta).
Prvi Sloveni, javljaju se na granicama Rimskoga carstva, još krajem 4.
vijeka, ali tek u prvoj polovini 6. vijeka stižu u jačim skupinama.
Sloveni postepeno, ali ne bez teškoća prihvataju hrišćanstvo. Vrijeme
pokrštavanja Trebinjana, stavlja se u 879. godinu (za vlade
vizantijskog cara Vasilija I Makedonca (867-886)).
Područje Hercegovine, po kazivanju cara Konstantina Porfirogenita,
spadalo je u sferu Srpskog plemena. Car pisac izričito kaže: "Srbi su
naselili cio kraj, od Cetine do Kotora, a plemena Neretljana,
Zahumljana, Trebinjana i Konavljana su porijeklom Srpska". U 10. vijeku, kada je car Konstantin Porfirogenit pisao svoje djelo o upravljanju državom, župe današnje Hercegovine imale su nekoliko svojih gradova. U postojećoj medjunarodnoj konstelaciji, važno mjesto zauzimaju 3 oblasti. Duklja, Zahumlje, Travunija pretežno naseljene Srpskim narodom. Car K. Porfirogenit u 10. vijeku piše: "Od grada Kotora počinje arhontija Terbunia i prostire se do Dubrovnika, a u njenim gorama graniči se sa Srbijom". Travunija je bila podjeljena u župe i pop Dukljanin spominje sljedeće: Libomir-sada Ljubomir, Vetanica-Fatnica, Rudina-Rudine, Ceusevica-Kruševica, Urmo-Vrm, Resena-Risan, Draceviza-Dračevica, Canale-Konavli, Gernouiza-Žrnovica i Trebinje. Prvi poznati trebinjski župan (pogledati K. Porfirogenita), zvao se Bela (iz prve polovine 9. vijeka), čiji je sin Krajina oženio kćerku srpskog vladara Vlastimira. Time je dobio titulu Arhonta. Krajina i njegovi sinovi ostali su podložni srpskom vladaru do sredine 10. vijeka. Pred kraj 10. vijeka, Travunija je sastavni dio Duklje. Car Vasilije II, pokorio je 1018. godine, Duklju, Zahumlje i Travuniju. Pripajanje ovih krajeva državi Nemanjića došlo je 1186. godine. Travunija je od tada povjeravana na upravu naslijednicima prijestola, drugim članovima kraljevske porodice. Ovim oblastima su kasnije upravljali: Vladislav (posle izgubljenog prijestola), kraljica Jelena-Anžujska, Stevan Dečanski, Konstantin... Savremeni oblik imena Trebinje zabilježen je početkom 14. vijeka. Tada je Trebinje bilo sjedište župe i carinarnice koju je ukinuo car Dušan 1349. godine. Poslije raspada Dušanovog carstva, Trebinje je pripalo gospodarima Zete Balšićima, od kojih ga je preoteo Kralj Tvrtko 1378. godine. Bosanski Ban Stefan I postao je zet 1284. godine, srpskom kralju Dragutinu, kao muž njegove kćeri Jelisavete. Kralj Tvrtko je poslije 93. godine, na osnovu te ženidbene veze, kao unuk bana Stefana I, a poslije izumiranja dinastije Nemanjića, polagao pravo na naslijedje prijestola u Srbiji. Na osnovu toga kralj Tvrtko se krunisao u Mileševi 1377. godine (pravoslavnoj svetinji) za kralja Srbljem, Bosnom, Primorjem i Zapadnim Stranama. Osjećajući opasnost od nadolazećeg turskog zuluma, Kralj Tvrtko sa svojom vojskom, koja je bila pod komandom Vlatka Vukovića, satrla je Tursku vojsku kod Bileće 27. avgusta 1388. godine (prvi poraz turske vojske u osvajačkim pohodima na Balkanu). Očekujući nove turske upade, Tvrtko u pomoć Srbiji šalje u boj na Kosovo svoju vojsku, opet pod komandom Vlatka Vukovića. Posle Tvrtkove smrti 1391. godine, zemlja se dijeli među velikašima koji vode borbe izmedju sebe za pojedine oblasti. Najmoćniji medju njima Sandalj Hranić, Hrvoje Vukčić i Pavle Radenović koji uzima u svoj posjed Konavle i Trebinje. Pavle Radenović (sin Radina Jablanića), osnivač je moćne porodice Pavlovića. Pavle Radenović, poginuo je 1415. godine kao žrtva zavjere, a njegove posjede (misli se i na Trebinje) držali su njegovi sinovi Petar i Radoslav. Poslije Petrove smrti, jedini gospodar ovih krajeva je njegov brat Radoslav, koji je bio oženjen sestrom Stefana Kosače, kasnije (Herceg od Sv. Save). Posle Radosavljeve smrti Stefan Vukčić zauzima Trebinje, Vrm i Klobuk. Oktobra 1448. godine Stefan se proglasio Hercegom od Sv. Save, i od tada zemlja dobija ime Hercegovina. Posle njegove smrti unutrašnje borbe, razjedinjenost, uzima sve više maha, što je olakšalo Turskoj da osvoji ove krajeve. Trebinje je zauzeto 1466. godine, kao i Mičevac. 1477. pao je i Klobuk. Padom H. Novog 1482. završeno je osvajanje Hercegovine. Od dolaska Turaka na ovom području počinje najgore i najtamnije vrijeme koje je savremeno čovječanstvo moglo da upamti. O tome ćemo kasnije dok se prvo ne osvrnemo na kulturno-istorijske spomenike Travunije iz kojih se vidi da je na ovim prostorima srpski narod igrao veoma značajnu ulogu. |
| < Prethodno |
|---|
| Ljubiša Anđelić |
| Olgica Cice |
| Jovan Dučić |
| Dr Radoslav Milošević |
| Nataša Ninković |
| Bajro - Baka Planjanin |
| Dr Aleksandar Ratković |
| Ranko Slijepčević |
Sa Austro- ugarskom okupacijom započinje podjela po nacijama i vjerama,
favorizovanje jednog naroda na račun drugoga.
Raspodjela mandata u trenutnom sazivu opštinskog parlamenta
Važniji brojevi telefona službi i ustanova u gradu