Mon
May 12th
| Položaj Hercegovine pod Turskom |
|
|
| Autor Administrator | |
| Subota, 19 Maj 2007 | |
 Kako Turci nisu bili radan narod (nisu imali radne navike), već
prvenstveno vojnici (sa ratničkim, osvajačkim i pljačkačkim "genom"),
za obrađivanje zemljišta osvojenih teritorija, koristili su pripadnike
naroda koje su već pokorili i vodili ih sa sobom i naseljavali na
osvojenim teritorijama. U Istočnoj Hercegovini, toga pomjeranja nije
bilo. Lijeva obala Neretve s Nevesinjem, Gackom, Ljubinjem, Bilećom i
Trebinjem imala je pravoslavno stanovništvo, dok su desnu obalu Neretve
držali katolici.
Od dolaska Turaka (zbog nasilja i čitlučenja), pojačale su se bune i
ustanci, jer se Srbi sa Turskom vlašću nisu mirili. Dolaskom Turaka
započela je i islamizacija. Srpski narod je uvijek bio željan slobode i
rado je prihvatao sugestije koje su ga pozivale na saradnju za borbu
hrišćanstva protiv islama. Nije slučajno, što su se kod nas na čelu
ovih pokreta nalazila sveštena lica. U Hercegovini, središte akcije bio
je trebinjski manastir Tvrdoš, i u njemu mitropolit Visarion.
Svjetovnjake je vodio nikšićki vojvoda Grdan. Ovaj ustanak iz 1596.
godine nije uspio, ali "nemirna" Hercegovina nije odustajala od borbe
protiv AGRAJANA.
U 17. vijeku Hercegovina opet postaje ratno poprište (vrijeme
Kandijskog rata koji je Mletačka vodila protiv Turske). Naravno, i
pravoslavno stanovništvo Hercegovine, uzelo je učešća u borbi. Najveći
uspjeh Mlečana u ovom ratu (zahvaljujući srpskim uskocima), bilo je
osvajanje Gabele, Herceg Novog (1687), Risna a i manastir Zavala tada
je oslobođen od Turskog jarma.Inače 1470. godine Turska je od Hercegovine stvorila poseban sandžak, (1763. pripojen Bosanskom pašaluku). Istočna granica Hercegovine, obuhvatala je tada i oblasti stare Hercegovine (Foča, Čajniče, Goražde), crnogorske Hercegovine (Nikšić, Piva, Kolašin), kao i oblast duž Lima i Tare (Pljevlja), sve do Mileševe. Mnogo pokreta protiv Turaka bilo je i u prvoj polovini 18. vijeka. Na poziv ruskoga cara Petra Velikog, koji je u misiju u Crnu Goru poslao pukovnika Mihaila Miloradovića (člana stare srpske hercegovačke vlasteoske porodice Hrabrena – Miloradovića). Malo ćemo se zadržati na ovoj porodici. Čuvena nekropola stećaka, Radimlja kod Stoca pripada njima! A oni su samo da napomenem Srbi pravoslavci, a ne neki tamo tobože bogumili. Njihova zadužbina je i čuveni manastir Žitomislić, koji je mnogo puta bio rušen i ponovo podizan. Inače ova porodica se iselila zbog teških prilika koje su zavladale dolaskom Turaka, ne želeći da prime islam, od koga su pobjegli. Jedan vid islamizacije koji je bio veoma bolan za sve hrišćane bio je tkz. (devširma) tj. DANAK U KRVI ! Radi se o tome da su turski janjičari odvodili mladiće i dječake od pokorenih hrišćana među kojima i Srbe. Danak u krvi se vršio u razmaku od nekoliko godina. Najpoznatiji Srbin koji je tako odveden i koji je dogurao do najveće stepenice u turskom carstvu (funkcija Velikog vezira), jeste Mehmed Paša Sokolović ili Bajo–Bajica-iz kasabe Rudo-podatak iz knjige Radovana Samardžića "Mehmed paša Sokolović"). Iako je primio islam uvijek je znao svoje korijene koje nije krio - da je od srpskoga roda (zaslužan je i za obnavljanje Pećke patrijaršije 1557.godine). Profesor Šefik Pašić, istraživao je porijeklo muslimanskih porodica u Hercegovini. Ti članci su objavljivani u listu Oslobođenje-Sarajevo od 24. 12. 1971. do 8. 01. 1972. godine pod brojem 8465-8478. Citiramo profesora Šefika Pašića: "Proučavajući hercegovačke porodice naročito muslimanske, došao sam do interesantnih podataka i uopšte zaključaka. Ono što su davno tvrdili pojedini naučnici, to sam i ja ustanovio, da ogromna većina Hercegovine pripada SLOVENSKOM porijeklu. Od preko 3000 hiljade, proučenih muslimanskih porodica, svega pet-šest ima tursko porijeklo. Uopšte, i one porodice, koje su ranije pripadale drugim etničkim grupacijama, tokom vremena asimilirale su se sa Slovenima, kao što je slučaj sa vlaškim i albanskim plemenima, Turcima i ostalim. Sve ovo, kao i drugi momenti, govore da se radi o istom porijeklu i da su pojedine porodice različitih vjera, ustvari rod". Pašić dalje kaže: "Desilo mi se da su u kafani sto pored mog sjedili jedan Zurovac sa Ramovićem". Na moju primjedbu da su se sastali rođaci i kahvenišu, obojica su bila začuđena i postavili su pitanje - Kako? Međutim, poslije se ispostavilo da su rođaci u četvrtom koljenu. Tada mi je Ramović rekao: „Sjećam se, pričalo se u našoj porodici, da je neki naš predak, primio islam, ali nisam znao kako se zvao. Uostalom, da je ovo tačno sad ćemo vam dalje ilustrovati primjerima koje je obradio Šefik Pašić i „čuvena” trebinjska porodica Resulbegovići (odigrala važnu ulogu u istoriji Trebinja i Ljubinja). Porijeklo vodi od Joza Burovića iz Herceg Novog. Njegov sin Mišo prešao je na islam i imao ime Mehmed, pa Resul (i po tom Resulbegović). Još u 18. vijeku Stanislav Burović, obraćajući se Ibrahim-paši, naziva ga rođakom. Takođe poznate trebinjske porodice: Hadžihasanovići, Hadžiahmetovići i Hadžismajlovići, koje su ranije živjele u Herceg Novom, potiču od porodice Radovića (trgovačka porodica). Zbog odlaska braće na hadžiluk i po imenima dobili su prezimena Porodice Bekić, Baraković i Bećirević potiču od poznate porodice Brankovića (živjeli u blizini srednjovjekovnog grada Klobuka i župe Vrm). Prema predanju, neki se Salko oženio od Dakovića (Ljiljanom, kćerkom popa od Grahova i da su se po njemu nazvali Salkovići). Po drugoj verziji potiču od vlastelinske porodice Bogčila Korjenića, po kojima je čitavo područje oko Lastve dobilo ime. Istoga su porijekla Demirovići i Kapetanovići. Na periferiji grada Trebinja, u Gornjim Policama, nalazi se utvrđenje koje narod zove "Brankovića Kula ". Prema istorijskim izvorima, stoji, da je ova kula u 14. vijeku bila rezidencija trebinjskog vojvode Mladena Mladenovića i njegovog sina Branka (1353. godine bio u Ohridu kao državni dostojanstvenik, rukovodilac oblasti sevastokrator). Mladen Mladenović (rodonačelnik porodice Brankovića), od 1323. godine gospodar Trebinja, zamjenio ga je sin Branko, po kome se kula i zove. Poslije pada H.Novog u Mletačke ruke 1687. godine, značaj Trebinja je porastao, da bi završetkom rata 1699. godine, postalo najvažnije tursko utvrđenje. Negdje oko sredine 17. vijeka Trebinje postaje središte kapetanije (ne zna se tačan datum osnivanja), mada se to desilo prije 1664. godine. U to vrijeme je postojao Stari Grad (koji je kasnije iščezao). Izgradnja nove tvrđave pod imenom "Ban-Vir", započeta je 1706. godine, a poslednji radovi završeni su 1721. godine. Ban-Vir, kao naziv za ovu tvrđavu, poslednji put je upotrebljen 23. 09. 1729. godine, a onda sve ređe do 1738. godine. Na ovo ime nailazi se još jednom između 1751-1775. godine, da bi se posle zadržalo samo kao uspomena na grad, a onda i kao ime dubokog vira u rijeci Trebišnjici (iznad grada). Za razvitak pomenutoga grada, najviše zasluga ima Osman-paša Resulbegović. U gradu je bio vojni centar uže trebinjske oblasti. Vojnička posada, bila je u gradu sve do 1835. godine. U grad se ulazilo sa zapadne strane, a preko hendeka prelazilo pokretnim mostom. Hendek je postojao do 1910. godine, kada je djelimično zasut, a to je učinjeno 1932. godine. Kule ili tabije kojih je bilo 4, branile su prilaze gradu. Osim ovih utvrda, bedema i hendeka Osman-paši se pripisuje i gradnja obje džamije i konaka za sebe i svoju porodicu. Careva džamija, sagrađena je 1719. godine, na ime sultana Ahmeta II, a što je još zanimljivije prije njenoga podizanja (podsjetimo, riječ je o 18. vijeku), Trebinje je bilo bez ijedne džamije! Osman-pašina je sagrađena 1729. a obnovljena 1910. godine. Sat–Kula, je sagrađena u prvoj polovini 18. vijeka, mada, o njenom postanku nema nikakvih sigurnih podataka. Više nego očigledno je, da je gradio primorski neimar. Radila je do 1917. godine (tada je sa nje skinuto zvono). Od turskih građevina izvan gradskih zidina, bila je samo Osmanovića mahala, kao i jedan broj turskih kula. Slobodarski Hercegovački narod, samosvojno, nastavio je da i dalje diže bune i ustanke protiv turskoga ropstva. Treba pomenuti ustanke od 1852-1862 pod vođstvom Luke Vukalovića. Nevesinjski ustanak 1875-1878, je bio najznačajniji događaj na istorijskoj pozornici, u drugoj polovini 19. vijeka. Po svojoj važnosti prešao je i ondašnji jugoslovenski okvir i dobio obilježje najznačajnijeg događaja u Evropi, može se reći i u svijetu, jer je doveo do preduzimanja ozbiljnih koraka od strane ondašnjih velesila u cilju konačnog rješenja "Istočnog pitanja". "Prva varnica", nevesinjskih ustanika protiv Otomanskog carstva sinula je 27. juna po starom ili 9. jula po novom kalendaru u selu Krekovima, zaseoku Mijatovcima. Ovaj ustanak, nije bio signal za dizanje na oružje samo hercegovačkih Srba, već je bio impuls za oslobodilačku borbu ostalih porobljenih balkanskih naroda, i ujedno apel na civilizovani svijet da spriječe turska divljanja i iživljavanja. Usled straha Austrougarske od stvaranja jake srpske države, na Balkanu, 13 juna 1878. sazvan je Berlinski kongres. Kongresni akt u 25. članu je precizirao da BiH pripadne Austrougarskoj. Istorija je okrenula novu stranu. Za diplomatskim stolom, kao mnogo puta do sada, zaigralo se sa sudbinom naroda u BiH, bez imalo sentimentalnosti. Posle teških i krvavih borbi koje je vodio srpski narod, zajedno sa dijelom hrvatskog naroda pod vođstvom Don Ivana Musića, u želji da raskine nepodnošljive ekonomske i feudalne uslove života, krajnji cilj ovih borbi (pripajanje "matici"-Srbiji), nije ostvaren. Stanovništvo BiH po Turskim izvorima 1865. godine: Mostarski sandžak–Nahija Trebinje, pa stoji: "Pravoslavni–12.150, Muslimani–3009, svega 15.159. Austrijska uprava, našla je da je u BiH 1879. godine, bilo 1,158.164 duša: pravoslavnih 496.485 (42.86%), katolika 209.391 (18.12%), muslimana 448.613 (38.73%), i ostalih 3. 675 (0.29%); Drugi popis stanovništva izvršen je posle 6 godina, 1885. godine; ovoga puta detaljnije i pouzdanije. Po njemu u BiH 1885. bilo je 1, 336.091 stanovnika: pravoslavnih 571. 250 (42.76%), katolika 265.788 (19.89%), muslimana 492.710 (36.88%), ostalih 6.343 (0.47%); Stanovništvo po zadnjem popisu iz 1910.g. Okrug Mostar, srez Trebinjski: pravoslavnih 16.294, katolika 1.150, muslimana 5.339, ostalih 54, odnosno Svega 22. 830; ili preciznije 71.37%-pravoslavnih (Srba)-podaci iz knjige "Stanovništvo BiH"-autora, Đorđa Pejanovića. |
| < Prethodno | Sljedeće > |
|---|
POMOGLI SU NAŠ RAD
Agrokop A.D.-Trebinje
Agencija za učenje stranih jezika "Cerovac"
Dječija igraonica CICIBAN
Foto-Momo
Frizerski salon ANJA
Glas Hercegovine
Hypo Alpe-Adria-Bank
Hotel Platani
Udruženje inovatora Istočne Hercegovine
Pekara Inpek AD
Knjižara Delta
KUD Hercegovina
Frizerski salon Mr. Bean
Muzička škola
Neimarstvo A.D. Trebinje
Odred izviđača
H.O.O. Omladinski centar
Plivački klub Leotar
Šišković D.O.O.
Udruženje Hercegovac
Ušće travel
Ušće prevoz
Podrumi Vukoje
Udruženje roditelja sa četvoro i više djece
Plesni klub "Maris"
Izvan vremena i prostora
| Ljubiša Anđelić |
| Olgica Cice |
| Jovan Dučić |
| Dr Radoslav Milošević |
| Nataša Ninković |
| Bajro - Baka Planjanin |
| Dr Aleksandar Ratković |
| Ranko Slijepčević |
Istorija
Austrougarski period
Sa Austro- ugarskom okupacijom započinje podjela po nacijama i vjerama,
favorizovanje jednog naroda na račun drugoga. Brojevi...
Mandati opštinskog parlamenta
Raspodjela mandata u trenutnom sazivu opštinskog parlamentaAlo-Alo
Važniji brojevi telefona službi i ustanova u gradu
Copyright © 2005 - 2008. Trebinje.info Web Team
