Austrougarski period | Trebinje | Vijesti iz Trebinja | Fotografije

Austrougarski period

Austrougarski period

Autor Administrator
Subota, 19 Maj 2007
Sa Austrougarskom okupacijom započinje podjela po nacijama i vjerama, favorizovanje jednog naroda na račun drugoga. I sada se pokušava uspostaviti neka "Bošnjačka" nacija (tada je to pokušao Benjamin Kalaj), što naravno Srbi i Hrvati druga dva konstitutivna naroda nisu prihvatila. Osnovnim zakonom o upravi tadašnje BiH od 22. 02. 1880. sankcionisani su glavni principi te uprave, koji su ostali na snazi do pada ove monarhije. Uprava u BiH bila je apsolutistička. Narod nije imao uticaja na rad organa vlasti niti predstavničkih tijela. Austrougarska je smatrala BiH svojom kolonijom, koju je trebalo što više eksploatisati. Radi svojih potreba dovodili su svoje osoblje, administraciju, kao i industrijsko radništvo. Istina je, da su se iz političko-psiholoških pritisaka iz BiH selili najviše Srbi i Muslimani (Srbi razočarani Berlinskim kongresom-selili su se u slobodne srpske države Srbiju i Crnu Goru, a Muslimani se iseljavaju-zbog toga što nisu mogli da se pomire, po njima, sa inovjernom upravom). Austrougarska je potpuno anektirala 1908. godine BiH, što je najviše pogađalo srpski narod koji je bio odvojen od matice Srbije, i to je jedan od osnovnih razloga koji su doveli do atentata 1914. kojim je Gavrilo Princip u ime svih naroda BiH usmrtio prestolonaslednika Ferdinanda. Organizacija Mlada Bosna kojoj je pripadao i mladi Princip, okupljala je pripadnike sva tri naroda (kojima nije odgovarao postojeći režim i borili su se za ideje, tada Jugoslovenstva, tj. oslobađanja svih južnoslovenskih naroda od okupacije). Poslije ovoga događaja nastupili su teški dani za sav Srpski narod u BiH, koga su napadali svi, pa tako i dojučerašnji sunarodnici. Trebinjski proto Vladimir Popović, opisao je ta stradanja Srba u varoši Trebinje na sledeći način: "Iza sarajevskog atentata ulicama grada Trebinja bjesneše plaćena rulja, sastavljena od uličnog ološa noseći u crno zavijenu sliku Franje Ferdinanda. No među demostrantima nalazilo se nekoliko nacionalno nesvjesnih i vjerski ekstremnih trebinjskih intelektualaca (muslimana i katolika) (čija imena on tada nije želio pomenuti). Sve što je srpsko napadano je riječima, koje može da izmisli i izbaci samo gadna duša aranžera ove nečasne i gnusne povorke. Srbi povučeni u svoje domove iščekivali su napad i osluškujući kako se psuje i blati sve ono što im je najmilije i najsvetije. Pošto je rulja svršila pohod kroz trebinjske ulice, povratili su se na vijećanje u Kastel, pred carevu džamiju. Na tom sastanku usvojen je plan svojih vođa i zaključeno je da se demolira Srpska crkva, pa radnje i domovi srpski. Trebalo je najprije demolirati gvožđarsku radnju Vasa Babića kako bi se dočepali oruđa, koje bi im poslužilo za izvođenje nečasnih djela. Trebinje, srce župe Travunije, doživjelo je i gledalo da se u krilu njegovom odigrava tragedija srpskog naroda. Gadni zločinci, na čelu sa generalom Braun-om (zvijer), vješali su nevine Srbe i Srpkinje. Ukupno 82 Srbina i Srpkinje, bili su obješeni u samom Trebinju". U toj "akciji" nije obješen nijedan musliman kao niti jedan katolik. Isti scenario dešavao se za Srbe diljem cijele BiH! Svetozar (Lazara) Šakotić, nabraja šuckorske paljevine i pljačke u srezu bilećkom: (jedno pojašnjenje-šuckori su bili regrutovani od strane Austrije, a sačinjavali su ih naše komšije muslimani i katolici): U Baljcima je popaljeno 30 kuća (pripadale porodicama: Ždrala, Albijanića, Lera, Grubačića itd...). Pored toga Srbi su internirani, uzimani za taoce, vršila se rekvizicija (prisilno oduzimanje dobara) srpske imovine, sela uz granicu sa Crnom Gorom iseljena i naseljena muslimanima i katolicima! Tako, sve do kraja rata i ulaska Srpske oslobodilačke vojske u grad 1918. Bilans ovoga rata bio je preko 1 500 000 stradalih Srba! Dodajte ovu vijest vašim društvenim grupama