Zaboravili ste lozinku?
  • Narrow screen resolution
  • Wide screen resolution
  • Auto width resolution
  • Increase font size
  • Decrease font size
  • Default font size
  • narandzasto color
  • crveno color
  • zeleno color
  • plavo color

Trebinje | Vijesti iz Trebinja | Fotografije | Informacije

Sat
Nov 01st
Početna arrow Vijesti arrow Društvo arrow Kuća velikog srca
viagra australia
viagra online
viagra sale
cialis online
cialis australia
zithromax
viagra online
cialis online
levitra online
viagra sale
My money monitor
mymoneymonitor
Kuća velikog srca Štampaj E-pošta
Utorak, 15 Juni 2010
direktorica Dara CvijetićNa brijegu, na Gradini, sa prelijepim pogledom na Trebinje i Trebišnjicu, Dom penzionera već godinama predstavlja sigurno i lijepo utočište brojnim svojim štićenicima. Podatak da od osnivanja ni jedan štićenik nije napustio dom dovoljno govori o mnogim činjenicama vezanim za ovaj dom. na čelu Doma je Dara Cvijetić za koju posebne riječi hvale imaju upravo štićenici.


Trebinje,

dom penzionera Trebinje“Dom penzionera  Trebinje osnovan je 2005. godine sa inicijalnim sredstvima koje je obezbijedila Vlada Republike Srpske i do sada je u ovu ustanovu uloženo oko 450 hiljada konvertibilnih maraka, što su bila nedovoljna sredstva. Projektovani kapacitet doma je 150 ležajeva, a trenutno je u njemu 107 štićenika“, kaže Dara Cvijetić. Ona naglašava da je u proteklih pet godina ostvareno nekoliko izuzetno značajnih ciljeva.
„Prije svega, napravljena je organizovana briga o starim ljudima, otvoreno je 40 novih radnih mjesta i ovaj dom je samoodrživ.  Naši kapaciteti u dvije kategorije su puni i to zavisni i poluzavisni štićenici. Dom pruža brojne usluge pored pružanja smještaja, kvalitetne ishrane i higijene na visokom nivou. Kod nas ordinira 16 medicinskih tehničara i njegovateljica kao i dva doktora specijaliste, internista porodični ljekar i neuropsihijatar. Jelovnik je sastavio nutricionista i šef kuhinje. Naš dom niko nikada nije napustio. Ovdje dolaze ljudi iz Zvornika, Sarajeva, Višegrada iako imaju domove koji su bliži. Bilo bi besmisleno reći da je to zasluga samo ovog doma. Ovaj grad i ova regija su, uz naše sadržaje, zaista privlačni mnogima. Naši stanari su ljudi čiji je dom izbor. Njihova materijalna sredstva im dozvoljavaju da život prganizuju ilo gdje. Od svojih stanova, do banja. U našim sobama postoje telefonske linije, priključak za internet....Kod nas su i ljudi koji su zbog raznoraznih situacija došli ovdje, imamo i penzionere slabog imovnog stanja, stari i bolesni, jednostavno oni kojima je ovaj dom jedini izbor“,kaže ona.
profesor Svetozar MirkovićU posljednje vrijeme smanjeno je interesovanje opština iz regije za smještaj ljudi. Slično je i sa Centrima za socijalni rad koji zbog svojih smanjenih budžeta imaju na raspolaganju manje sredstava, pa ipak u Domu kažu da se strogo drže našeg finansijskog plana i sve poslove obavljaju bez problema. 
Jednom riječju, u trebinjskom Domu penzionera, ljudi žive, ne čekaju kraj ovozemaljskog života.
Univerzitetski profesor zagrebačkog sveučilišta Svetozar Mirković penzionerske dane odnedavno provodi u Trebinju.
„Antropika“ je naziv knjige koju na francuskom jeziku, u trebinjskom Domu penzionera, priprema. Mirković kaže da je radio je na univerzitetima u Bratislavi, Pragu, Rijeci, Splitu, Zagrebu. Predavao je sociologiju i filozofiju.
„Ovdje imam odlične uslove za rad. Knjigu sam doduše pripremio prije petnaestak godina, ali me rat spriječio da je objavim. Ovdje je lijepo. Ne trebate ni o čemu da brinete. Ukoliko vas zdravlje služi sve je u redu. Uslovi za život i rad su predivni. Volio bih da prošetam gradom, nisam prije ovdje živio. Imam nekih zdravstvenih problema ali se nadam da ću uskoro prošetati Trebinjem. Živio sam u mnogo gradova, penzionerske dane sam provodio u Banjaluci, Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, ali je Trebinje prije svih“, kaže profesor Mirković.
Vuka Bogdanović je već sedam godina u Domu penzionera.
Vuka Bogdanović (lijevo) i Danica Radulović (sa krpom na glavi)„Sve nam je ovdje potaman u Domu penzionera, baš kao u nekom hotelu. Imamo najbolje moguće uslove za život ovdje. Mi smo u godinama kada nemamo mnogo prohtjeva, ali ovdje imamo mnogo više od onog što nam treba“, kaže osamdesetogodišnja starica sa osmjehom na licu. Sa njom je bila i njena, kako reče, dobra prijateljica, Danica Radulović. Danica je 17 godina već u trebinjskom Domu penzionera. Kaže da joj ovaj, kako kaže, starački život nimalo teško ne pada.
„Naša je najveća sreća što naš dom vodi Dara Cvijetić, osoba koju, majka više ne rađa. Ona nam je priuštila sve što za stare osobe treba. Ni u snu nismo mogli sanjati da nam ovako lijepo može biti. Uredno je, čisto, hrana je odlična, medicinska njega takođe. Imamo priredbe idemo na izlete, sve živo imamo, ne oskudjevamo niučemu. Rodbina dolazi i posjećuje nas."
Na kraju ove optimistične priče nameću se stare mudre riječi koje je nekada davno uputila Majka Tereza, „Ljubav počinje njegom najbližih, onih u našem domu“.
Dom i najbliži mnogima su zaposleni u trebinjskom Domu penzionera, kući velikog srca.



Dodajte ovu vijest vašim društvenim grupama
Del.icio.us! Google! Live! Facebook! StumbleUpon! Yahoo!
 
< Prethodno   Sljedeće >



Dodajte ovu vijest vašim društvenim grupama
Del.icio.us! Google! Live! Facebook! StumbleUpon! Yahoo!